RAW format - što je i zašto ga je dobro koristiti?
Većina fotografa (kako amatera, tako čak i dosta profesionalaca) koristi JPEG format datoteke na svojim aparatima i to je sasvim u redu. JPEG je najrašireniji format podržan na svim uređajima (PC, mobitel, tablet itd.), relativno malen pa ne zauzima puno prostora na memorijskoj kartici i sasvim prihvatljive kvalitete. Međutim, svaki imalo bolji fotoaparat ima i opciju snimanja u RAW formatu i njega bi trebalo koristiti ukoliko želite izvući najvišu moguću kvalitetu iz bilo kojeg fotoaparata.
Prilikom snimanja u JPEG formatu, softver u aparatu primjeni cijeli niz parametara poput balansa bijele boje, kontrasta, saturacije, oštrenja ili redukcije digitalnog šuma. Jednom kad se to napravi naknadne izmjene su moguće samo u manjoj mjeri, a nekad i posve nemoguće. Npr. fotografija snimljena sa slabim kontrastom se na računalu moze bez problema pojačati, ali ona koja je u aparatu namještena na prejaki kontrast vrlo se teško može spasiti i vratiti na neke normalne vrijednosti. Svaka scena u osnovi zahtijeva nešto drukčije postavke parametara slike i takvo podešavanje na licu mjesta je vrlo naporno i često sa upitnim rezultatima.
Da bi se sve to izbjeglo postoji RAW format. Za početak je potrebno napomenuti da RAW datoteka zapravo nije fotografija već ju je potrebno pretvoriti u neki drugi format (u pravilu JPEG) da bi ju se moglo isprintati ili dijeliti online. Neka vas to ne uplaši, svi aparati koji snimaju RAW, istovremeno mogu snimiti i JPEG koji je odmah spreman za upotrebu, a RAW-om se možete pozabaviti na miru kad ulovite malo vremena.
Ovo su glavni razlozi za korištenje RAW formata:
1. RAW je najbliže sirovim podacima sa senzora (od tuda i naziv RAW, tj. "sirov" u slobodnom prijevodu) i kao takav je savršena početna točka za obradu fotografije.
2. Nema brige oko cijelog niza postavki aparata. Podešenja balansa bijele boje, saturacije, kontrasta, redukcije šuma, proširenja dinamičkog raspona i oštrine možete slobodno ignorirati jer se podešavaju naknadno na računalu. Bitno je jedino točno fokusirati i koliko toliko pogoditi ekspoziciju (čak je i ekspoziciju moguće modificirati u manjoj mjeri). Radi toga svu koncentraciju možete usmjeriti u kadriranje.
3. Uči se čitav život. Računajte s time da ćete za 10 godina znati puno više o obradi fotografija nego što znate danas i bit će vam drago da sve stare fotografije imate u RAW formatu koji možete nanovo obraditi bolje nego što znate danas.
4. Nedestruktivno editiranje. Originalna RAW fotografija se nikad ne modificira već se postavke editiranja pohranjuju u susjednu datoteku (.xmp ekstenzija). Radi toga nema straha oko uništenja orginalne slike jer je to tehnički nemoguće. Kod JPEG formata uvijek postoji opasnost da zabunom prebrišete original, a onda nema povratka.
5. RAW ima veću dubinu boja i raspon svjetline. JPEG je 8 bitni format i dosta je ograničen po pitanju nijansi boja koje može prikazati (256 razina). To je osobiti problem kod obrade jer 8 bita nakon obrade često pokaže cijeli niz negativnih digitalnih artefakata. RAW s druge strane ima 12 ili 14 bita (ovisno o pojedinom aparatu i njegovim postavkama) i bilježi puno finije gradacije. 12 bita daje 4096 razina svjetline, a 14 bita 16384. Preosvijetljeni ili pretamni dijelovi fotografije u JPEG formatu su izgubljeni zauvijek, ali RAW u određenoj mjeri omogućuje spašavanje takvih scena. Novija generacija senzora (osobito Sony) je upravo magična po mogućnosti podizanja sjena. Full frame aparati poput A7 III ili A7R III i IV omogućuju do 5 blendi podizanja podeksponirane fotografije ili njenih dijelova uz minimalne negativne nuspoizvode poput digitalnog šuma ili gubitka boje.
6. JPEG aplicira redukciju šuma koja na višim ISO vrijednostima uništava fine detalje te ih je nemoguće vratiti. RAW prepušta korisniku odabir želi li sačuvati više detalja uz nešto izraženiji digitalani šum ili će "ispeglati" fotografiju. Osim toga, računalni programi puno bolje uklanjaju šum nego firmware u fotoapratu.
RAW ima i nekoliko negativnih strana. Veličina datoteka može postati ogromna. Računajte da komprimirani RAW zazima 1 MB za svaki megapiksel rezolucije, a nekomprimirani duplo toliko. Npr. Sony A7RIV sa svojih 61 megapiksela snima JPEG veličine oko 20MB u najvišoj kvaliteti, komprimirani RAW je oko 60MB, a nekompimirani oko 125MB. Velike kartice, hard disk i brzo računalo su nužni. Također, bez obrade, RAW je neupotebljiv. Morate ga konvertirati u neki drugi format prije isporuke klijentu ili online dijeljenja. Naravno, to se može ubrzati prije spomenutim istovremenim snimanjem RAW i JPEG pri čemu je JPEG spreman za korištenje odmah.
Proizvođači skoro uvijek isporučuje program za editiranje RAW formata uz aparat, no većina korisnika završi na nekom drugom programu, najčešće Adobe Photoshop ili Lightroom. Popularni su još Capture One Pro, Affinity Photo, Luminar, DxO PhotoLab ili besplatni RAW Therapee i Darkroom. Svaki od njih ima prednosti i mane i realno jedino da ih više isprobate može dati odgovor koji vam najbolje odgovara.
Sve skupa mozda zvuči komplicirano u početku, ali dugoročne prednosti su nedvojbene. JPEG je praktičan i za neke prilike dostatan, ali ne dozvoljava potpuno iskorištavanje mogućnosti digitalnih fotoaparata. S druge strane, većina fotografa koji su se potrudili oko savladavanja obrade RAW fotografija, u pravilu se ne vraćaju na JPEG.
Tekst, Foto: Ivan Ivančić
