Prokudin Gorski - pionir fotografije u boji
Sergej Prokudin Gorski je ruski fotograf i kemičar, poznat po svojim fotografijama u boji na prijelazu 19. u 20. stoljeće.
Fotografija u boji je već dugo svakodnevica pa se lako zaboravi koliko je vremena i truda trebalo da se razvije tehnika snimanja u boji. Prvu crno bijelu fotografiju je snimio Niepce 1826. (ispod lijevo) i trebalo je još 35 godina do 1861. da Thomas Sutton snimi što se smatra prvom trajnom fotografijom u boji (ispod desno).
Proces snimanja u boji tada se drastično razlikovao od modernog filma u boji. Korištena su tri negativa; staklene ploče premazane fotoosjetljivom emulzijom. Svaka od tih ploča zasebno se izlagala svjetlu, ali kroz filter druge boje (crveni, zeleni i plavi). Zahvaljujući toj tehnici dobili bi tri crno bijela negativa, no svaki je radi upotrebe filtera bio malo drukčiji. Prilikom reprodukcije kroz svaku ploču se istovremeno propuštalo svjetlo i to opet kroz filter odgovarajuće boje. Naše oči takvu projekciju vide kao sliku u boji.
Cijeli proces je kompliciran i dugotrajan, kako za snimanje tako i za reprodukciju pa se njime bavilo relativno malo fotografa. Jedan od njih je Sergej Prokudin Gorski koji svoju današnju popularnost duguje sretnim okolnostima radi kojih je skoro polovica njegovog opusa završila u američkoj kongresnoj knjižnici. Početkom 21. stoljeća fotografije su digitalizirane i postavljene na internet.
Za snimanje ovakvih ranih fotografija u boji bio je dovoljan obični fotoaparat, no trebalo je snimiti tri ekspozicije, svaku sa drugim filterom. To je odlično funkcioniralo za nepomični kadar (krajolici, mrtva priroda itd.), no čim se nešto pomaknulo između ekspozicija, vidjeli bi se "duhovi"u boji filtera sa fotografije tijekom čijeg se snimanja dogodio pomak. Bilo je prototipova kamera sa prizmom koja lomi svjetlo i osvjetljavanja tri negativa istovremeno, no bile su osjetljive, teško podesive i proizvodile cijeli niz optičkih artefakata. Češća varijanta je bio posebni držač kojim bi se istovremeno pomicao negativ (staklene ploče) i filteri u boji. Iako nije sačuvana ni jedna kamera kojima se koristio Prokudin Gorski, analizom negativa dolazi se do zaključka da se uglavnom koristio upravo takvim pomičnim mehanizmom. Kako su emulzije tada bile slabo osjetljive ne svjetlo, proces snimanja jedne fotografije (tri negativa sa filterima) je trajao od nekoliko sekundi do nekoliko minuta.
Projekcija na platno ili osvjetljavanje pozitiva je podjednako kompliciran proces, ponajviše radi problema sa točnim preklapanjem sve tri fotografije pa je relativno mali broj snimljenog materijala vidio svjetlo dana. Digitalizacija i računalni programi u 21. stoljeću omogućili su poravnavanje fotografija i uklanjanje artefakata relativno jednostavnim procesom. Pomalo je nevjerojatan osjećaj danas vidjeti fotografije stare oko 120 godina u punoj boji i sa iznenađujuće puno detalja. Moguće je da ni Prokudin Gorski nije znao da njegove fotografije čuvaju toliki potencijal i da ih većinu nikad nije ni vidio u kvaliteti koja je danas raspoloživa. Zapravo, uz malo jaču obradu, neke od tehnički boljih fotografija moglo bi se "podvaliti" kao potpuno moderne, jučer snimljene fotografije sa modernim fotoaparatom ili mobitelom.
U nastavku donosimo niz zanimljivih kadrova iz Rusije snimljenih početkom 20. stoljeća, a cijelu kolekciju možete naći na stranicama Kongresne knjižnice.
Galerija:
Tekst: Ivan ivančić
